Bantha Poodoo!

Kada bi morali odabrati trenutak u kojem nas je originalni film iz 1977. uvukao u magiju Galaksije Daleko Daleko, mnogi od nas bi odabrali svemirsku bitku iznad Tatooinea, okršaj između pobunjeničkih vojnika i Imperijalnih stormtroopera ili možda prvi put kada Luke upali svjetlosnu sablju svoga oca. Moj trenutak definitivnog početka fandoma je bio kada Tuskenski Raideri skoče na ogromne veličanstvene životinje po imenu Bantha.

Gradnja Star Wars univerzuma od strane produkcijskog tima George Lucasa je počela još daleke 1976. godine sa ogromnom ekipom koncept artista, dizajnera, filmskih tehničara i entuzijasta kojima je zajednička misija bila da revolucioniziraju filmski proces i dokažu da male nezavisne produkcije mogu parirati velikim studijima. U pre-digitalnoj eri male filmadžije su morale koristiti tehnike „štapa i kanapa“, popularizovane od strane starih stručnjaka za specijalne efekte poput Raya Harryhousena gdje je proces stop-motion animacije bio dugotrajan i osjetljiv proces koji nije uvijek davao željene rezultate.

Kad malo bolje razmislimo, slične upitne kvalitete dan-danas ima i digitalna industrija jer na kraju dana taj proces je u potpunosti u rukama digitalnih artista koji svoj posao (nažalost) obavljaju daleko od ekipe koja snima „živu“ sliku. Na montažerima i režiserima je da te dvije, često zaraćene, kuće pomire i pokušaju dobiti jednu koherentnu cjelinu. Svako od nas iskrenih fanova Star Warsa ima ove ili one primjedbe na kvalitet materijala nastalog nakon originalne trilogije, međutim ono u čemu se svi mogu složiti je da u novije vrijeme jedna od najupadljivijih falinki je nedostatak „starnosti“ i „opipljivosti“ čerobnog svijeta na platnu.

Umjesto da kreiranje takozvanog efekta „negiranja nevjerice“ (suspension of disbelief) prepusti animatorima koji svoj posao rade stotinama kilometara prostorno i mjesecima vremenski udaljeno od filmskog seta, George Lucas je u pomoć zovnuo lutkare i scenske izvođače. Zahvaljujući tome, glumci i ekipa su se mogli u potpunosti uživiti u scenu a režiser je na licu mjesta mogao birati na stotine različitih dinamika i uglova kamere, što se u finalnom proizvodu itekako vidi. Danas, kada naša voljena franšiza slavi svoju četvrtu deceniju, vizuelna i tehnička dostignuća vizionara iz tih dalekih Ludih Sedamdesetih su relevantnija nego ikad. J.J. Abrams i ekipa novog Dinseyevog Lucasfilma je itekako svjesna toga, te se trude svim silama (tamnim i svijetlim) vratiti „korijenima“ ustanovljenim na samom početku. Praktični lokacijski filmski efekti poput droida BB-8 i animatroničkih aliena na Jakkuu i Takodani su najbolji primjeri i u jakom su kontrastu sa 100% digitalnim (i univerzalno omraženim) kreacijama poput Rathtara i Vrhovnog Vođe Snokea.

No, vratimo se našoj omiljenoj teglećoj marvi – banthama.

Prilikom dizajniranja, filmska ekipa je vodila računa o praktičnosti efekata tako da su sve scene sa banthama morale biti snimane u Sjedinjenim Državama jer bi transport opreme u Sjevernu Afriku bio prevelik i preskup. Zato je set Jundlandske pustoši bio organizovan u Kaliforniji, tačnije u kamenitoj pustinji Dolini Smrti a glavna zvijezda je bila ljupka indijska slonica po imenu Mardji. Ljubimica George Lucasa i cijele ekipe, beskrajno pitoma i strpljiva Mardji je svakodnevno oblačila kompleksan kostim banthe napravljen od slonovskog sedla na koje je nakačeno stotine kilograma gipsane i pjenaste armature, palminih listova, sintetičke, konjske i jakove dlake, zajedno sa rogovima napravljenim od ventilacijskih fleksbilnih cijevi za klima-uređaje. Plementima životinja je bila istrenirana da prilikom snimanja drži surlu podignutom, tako da se ne vidi na kameri. Dizajn glasa banthi je uradio, kao i većinu drugih zvučnih efekata u cijelom Star Warsu, slavni Ben Burtt time što je usporio snimljeni glas četveromjesečne medvjedice Cinnamon u Zoološkom Vrtu San Diega i njeno dražesno mumljanje modifikovao u duboko hroptanje i urlikanje.

Nakon snimanja originalne trilogije, banthe su nastavile živjeti u gomili knjiga, stripova i video-igara sada već bivšeg Proširenog (ili Legends) Univerzuma Star Warsa, a čisto sumnjam da će jedna od najsvijetlijih ikona George Lucasove zaostavštine ugasnuti sa novim generacijama umjetnika i filmmejkera.

Ono što je zasigurno je da će čupavi nježni džinovi sa planete Tatooine zauvijek živjeti u srcu i staroj školskoj svesci iz drugog razreda jednog malog dječaka iz Sarajeva…

Midhatov Star Wars album na ArtStationu.

Za još Star Wars zanimljivosti pogledajte ovaj link i pratite HoloNet na Fejsbuku i Tviteru.

Advertisements

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s